I much i many koriste se da odrede veću količinu nečega, sa tom razlikom da se many koristi sa brojivim imenicama, a much sa nebrojivim.

Much se koristi sa nebrojivim imenicama (money, bread, water...). Tako ćemo u rečenici

/I haven't got much money./

upotrebiti much pošto je "money" nebrojiva imenica.

Many se upotrebljava sa brojivim imenicama (students, desks, windows...) pa u primeru

/How many students are there in the classroom?/

koristimo many jer je reč o brojivoj imenici "students".

Primetićete da su prethodni primeri dati samo u negativnom obliku i upitnom obliku. To je zato što u engleskom jeziku much i many zvuče gotovo neprirodno ako se koriste u potvrdnim rečenicama. Zato umesto njih najčešće ubacujemo fraze poput a lot of, lots of, loads of ili tons of.

Many i much se u potvrdnom obliku mogu naći jedino u formalnom pisanju, kao što su pravni ili akademski dokumenti. Tako da ako se obraćate prijatelju ili mu pišete pismo onda je

/I have much money./

nepravilno reći, pošto je u pitanju potvrdna rečenica. Pravilnije je ako kažemo

/I have a lot of money/

ili

/I have lots of money./

Jednako pravilo važi i za brojive imenice, pa rečenica

/There are many students./

bolje zvuči ovako

/There are lots of students./

Međutim, ako želimo da budemo formalniji u našem obraćanju nekom, onda bismo ipak trebali koristiti much ili many.

/Much time was spent on getting ready./ There are many students./

U potvrdnim rečenicama much I many se mogu naći i neposredno pored reči as, so i too.

      /Mary has so many friends./

     /He has as much money as she does./

     /Tim has too much time./