Past Continuous - Tekstualno objašnjenje

Potvrdni oblik

Past Continuous gradi se tako što posle subjekta dodajemo pomoćni glagol To be u prošlom vremenu, koji se menja u zavisnosti od lica, a zatim glavni glagol u sadašnjem participu, odnosno glagol u infinitivu na koji je potrebno da dodamo nastavak -ing, kao u primeru:

S + TO BE (was/were) + V-ing

You were jumping.

(subjekat) (pomoćni glagol) (glavni glagol)-ing

Potrebno je obratiti pažnju da se glagol to be menja tako što u prvom i trećem licu jednine koristimo was, a u svim ostalim licima koristimo were. Hajde da to pogledamo kroz primere za sva lica. Svim licima ćemo dopisati pomoćni glagol to be, a zatim ćemo dodati glavni glagol jump i na njega dodati nastavak ing:

Subject	Auxiliary Verb	Verb
I	was	jumping
You	were	jumping
He / She / It	was	jumping
We	were	jumping
You	were	jumping
They	were	jumping

Imajte samo na umu da ne mora uvek da piše he, she ili it da bi u pitanju bilo treće lice jednine. Umesto ova tri oblika može da piše bilo koje ime ili pojam u jednini. Kada dodajemo nastavak -ing na glavni glagol, u nekim situacijama je potrebno da napravimo male izmene, u zavisnosti od glagola. Ako se glagol završava na slovo -e, potrebno je da to slovo uklonimo, pre nego što dodamo nastavak -ing:

make - Lisa was making a cake.

Takođe, ako se glagol sastoji iz jednog ili dva sloga, a da se završava na suglasnik, samoglasnik pa na suglasnik, potrebno je da dupliramo poslednji suglasnik, pa tek onda da dodamo nastavak -ing. To se može videti u primeru: swim - Laura was swimming. Glagoli koji se završavaju na -y, završavaju se standardno, odnosno ne menjamo ništa osim što na njih dodamo nastavak -ing:

study - Paul was studying.

Međutim, ako se glagol završava na -ie, potrebno je da ie promenimo u -y pre nego što dodamo -ing. Kao u primeru:

lie - The dog was lying in front of the fireplace.

Odrični oblik

Odrične rečenice, odnosno rečenice u negaciji se grade upotrebom pomoćnog glagola to be u prošlom vremenu, odnosno was / were i negacije not, a zatim dodavanjem glavnog glagola u infinitivu, na koji se dodaje nastavak -ing. Primer negacije u vremenu Past Continuous je rečenica:

S + BE (was/were) not + V-ing

I was not looking.

(subjekat) (pomoćni glagol) (negacija) (glavni glagol)-ing

Hajde da to pogledamo kroz primere za sva lica. Svim licima ćemo dopisati pomoćni glagol to be u odgovarajućem obliku za svako lice, zatim not, budući da je u pitanju negacija, a zatim i glavni glagol look na koji dodajemo nastavak -ing:

Subject	To be (was/were)	not	Verb-ing
I	was	not	looking
You	were	not	looking
He / She / It	was	not	looking
We	were	not	looking
You	were	not	looking
They	were	not	looking

Skraćeni oblici

U svakodnevnom engleskom jeziku mnogo se češće koriste skraćeni oblici u negaciji, pa se tako u prvom i trećem licu jednine was i not spoje, a proguta se slovo -o u not, pa dobijemo:

He / she / it wasn't looking.

Na sličan način, u svim preostalim licima u kojima koristimo were not, skraćivanjem dobijamo:

We / You / They weren't looking.

Upitni oblik

Upitne rečenice u vremenu Past Continuous grade se upotrebom pomoćnog glagola to be, odnosno was/were, subjekta, i na kraju dodavanjem glavnog glagola u infinitivu, na koji se dodaje nastavak -ing:

to be (was/were) + S + V-ing

Were you looking?

Hajde da to pogledamo kroz primere za sva lica. Ispred svih lica ćemo dopisati pomoćni glagol to be u odgovarajućem obliku za svako lice, a zatim ćemo posle subjekta dodati i glavni glagol look:

To be (was/were)	Subject	Verb-ing
Was	I	looking?
Were	you	looking?
Was	he / she / it	looking?
Were	we	looking?
Were	you	looking?
Were	they	looking?

Ukoliko želimo da postavimo pitanje koje počinje sa upitnim rečima kao što su ko (who), šta (what) gde (where), kada (when) i tako dalje, struktura upitne rečenice ostaje ista, a upitnu reč stavljamo kao prvu u rečenici:

Why were you looking?

Upotreba

Past Continuous je prošlo trajno vreme koje koristimo u sledećim slučajevima:

1.Za radnju koja je trajala u određenom trenutku u prošlosti

Za opis radnji kojim izražavamo prošlu radnju koja je trajala u određenom trenutku u prošlosti koristimo Past Continuous, što se najbolje vidi u primeru:

I was watching TV yesterday evening.

2. Kada se dve radnje dešavaju u isto vreme u prošlosti

Ukoliko dve radnje traju u prošlosti, a da nemaju uticaja jedna na drugu, koristimo Past Continuous Tense. Ove rečenice su uglavnom propraćene rečju while, koja ima ulogu veznika u tom slučaju, kao u sledećem primeru:

Una was working while I was sleeping.

3. U kombinaciji sa vremenom Past Simple

Past Continuous kombinujemo sa vremenom Past Simple kada Past Continuous predstavlja radnju koja je trajala u prošlosti, a Past Simple radnju koja se desila u toku trajanja prve radnje. Kao u primeru:

We were having dinner, when the phone rang.

Dakle, were having je u vremenu Past Continuous i predstavlja prvu radnju koja traje, dok rang, koje je u vremenu Past Simple, predstavlja drugu radnju koja je ju je prekinula.