Present Continuous - Tekstualno objašnjenje

Potvrdni oblik

Present Continuous gradi se tako što posle subjekta dodajemo pomoćni glagol "To be" koji se menja u zavisnosti od lica, a zatim glavni glagol u sadašnjem participu, odnosno glagol u infinitivu na koji je potrebno da dodamo nastavak -ing, kao u primeru "Ti gledaš TV":

S + TO BE (Am/is/are) + V-ing

You are watching TV.

(subjekat) (pomoćni glagol) (glavni glagol)-ing (ostatak rečenice)

Potrebno je obratiti pažnju da se glagol to be menja tako što u prvom licu jednine koristimo am, u trećem is, a u svim ostalim licima koristimo are. Hajde da to pogledamo kroz primere za sva lica. Svim licima ćemo dopisati pomoćni glagol to be, a zatim ćemo dodati glavni glagol watch i na njega dodati nastavak ing:

Subject	Auxiliary Verb	Verb
I	am	watching
You	are	watching
He / She / It	is	watching
We	are	watching
You	are	watching
They	are	watching

Imajte samo na umu da ne mora uvek da piše he, she ili it da bi u pitanju bilo treće lice jednine. Umesto ova tri oblika može da piše bilo koje ime ili pojam u jednini. Kada dodajemo nastavak -ing na glavni glagol, u nekim situacijama je potrebno da napravimo male izmene, u zavisnosti od glagola. Ako se glagol završava na slovo -e, potrebno je da to slovo uklonimo, pre nego što dodamo nastavak -ing:

make - Lisa is making a cake.

Takođe, ako se glagol sastoji iz jednog ili dva sloga, a da se završava na suglasnik, samoglasnik pa na suglasnik, potrebno je da dupliramo poslednji suglasnik, pa tek onda da dodamo nastavak -ing. To se može videti u primeru: swim - Laura is swimming. Glagoli koji se završavaju na -y, završavaju se standardno, odnosno ne menjamo ništa osim što na njih dodamo nastavak -ing:

study - Paul is studying.

Međutim, ako se glagol završava na -ie, potrebno je da ie promenimo u -y pre nego što dodamo -ing. Kao u primeru:

lie - The dog is lying in front of the fireplace.

Odrični oblik

Odrične rečenice, odnosno rečenice u negaciji se grade upotrebom pomoćnog glagola to be, odnosno "am / is / are" i negacije not, a zatim dodavanjem glavnog glagola u infinitivu, na koji se dodaje nastavak -ing. Primer negacije u vremenu Present Continuous je rečenica:

S + BE (am / is / are) not + V-ing

I am not looking.

(subjekat) (pomoćni glagol) (negacija) (glavni glagol)-ing

Hajde da to pogledamo kroz primere za sva lica. Svim licima ćemo dopisati pomoćni glagol to be u odgovarajućem obliku za svako lice, zatim not, budući da je u pitanju negacija, a zatim i glavni glagol look na koji dodajemo nastavak -ing:

Subject	To be (am / is / are)	not	Verb-ing
I	am	not	looking
You	are	not	looking
He / She / It	is	not	looking
We	are	not	looking
You	are	not	looking
They	are	not	looking

Skraćeni oblici

U svakodnevnom engleskom jeziku mnogo se češće koriste skraćeni oblici u negaciji, pa se tako umesto I am not looking, proguta slovo -a, pa dobijemo:

I'm not looking.

U trećem licu jednine se is i not spoje, a proguta se slovo -o u not, pa dobijemo:

He / she / it isn't looking.

Na sličan način u svim preostalim licima u kojima koristimo are not, skraćivanjem dobijamo:

We / You / They aren't looking.

Upitni oblik

Upitne rečenice u vremenu Present Continuous grade se upotrebom pomoćnog glagola to be, odnosno am/is/are, subjekta, i na kraju dodavanjem glavnog glagola u infinitivu, na koji se dodaje nastavak -ing:

to be (am / is / are) + S + V-ing

Are You looking?

Hajde da to pogledamo kroz primere za sva lica. Ispred svih lica ćemo dopisati pomoćni glagol to be u odgovarajućem obliku za svako lice, a zatim ćemo posle subjekta dodati i glavni glagol look:

To be (am / is / are)	Subject	Verb-ing
Am	I	looking?
Are	you	looking?
Is	he / she / it	looking?
Are	we	looking?
Are	you	looking?
Are	they	looking?

Ukoliko želimo da postavimo pitanje koje počinje sa upitnim rečima kao što su ko (who), šta (what) gde (where), kada (when) i tako dalje, struktura upitne rečenice ostaje ista, a upitnu reč stavljamo kao prvu u rečenici:

Why are you looking?

Upotreba

Present Continuous je sadašnje trajno vreme i koristimo ga da izrazimo sadašnju radnju koja traje i u sred koje se nalazimo i to u sledećim slučajevima:

Opis radnji koje se dešavaju u trenutku govora

U primeru ispod se može videti trenutna situacija:

I am playing basketball at the moment.

Ova rečenica nam govori da smo u sred igranja košarke.

Opis privremenih situacija i aktivnosti

We are working in London this month.

Na osnovu ove rečenice zaključujemo da ne radimo inače u Londonu, već samo ovog meseca, a možda, na primer, inače radimo u Rimu.

Za opis procesa koji traje

Present Continuous se koristi za opis procesa koji traje, ali se ne dešava u trenutku govora, odnosno proces je počeo, još se nije završio, a mi smo u sred njega. To se lepo vidi u primeru:

I am learning Spanish.

Ova rečenica nam govori da smo počeli da učimo španski jezik, da kurs na koji idemo još uvek traje, i da smo mi u sred procesa učenja španskog jezika, dok to ne znači da mi to radimo baš ovog trenutka.

Za opis planirane radnje u budućnosti

Ovo se najbolje vidi u primeru:

Robert is buying a motorcycle on Sunday.

Dakle, Robert nije kupio motor, tek planira to da uradi.

Za opis radnji koje su iritantne za govornika

Ukoliko neko radi nešto što se ponavlja toliko puta da nervira onoga ko govori, koristimo Present Continuous, kao u primeru:

Mark is always losing his things.

U ovoj situaciji je možda majka ta koju nervira činjenica da njen sin stalno gubi stvari.

Signalne reči

Postoje i određene signalne reči koje nam mogu pomoći da shvatimo da je potrebno da upotrebimo vreme Present Continuous budući da se one veoma često koriste u ovom vremenu. To su vremenski prilozi, poput:

At the moment	Listen!
Now	Look!
Today	This week / month / year

I slično.