"Must" I "have to" se u engleskom jeziku koriste za izražavanje odgovornosti ili obaveze. Ponekad oni mogu da se koriste u istim rečenicama sa potpuno istim značenjem, ali generalno pravilo kaže sledeće:

• Must se koristi za iskazivanje obaveza za koje osetimo potrebu da uradimo zbog sebe.
• I must study English. – Moram da učim engleski jer ja osećam potrebu za tim, osećaću se bolje ako ga budem koristio.
• Have to se upotrebljava kada osetimo obavezu odnosno dužnost prema nekom drugom.
• I have to study English. – Moram da učim engleski, jer mi je to obaveza. Možda i ne želim da ga učim, ali imam obavezu prema, npr. porodici, šefu, firmi...

MUST

Najčešće se koristi u pisanom izražavanju, i to u formularima, uputstvima i obaveštenjima. Posebno je bitno reći da se koristi kada govorimo o sopstvenim obavezama I dužnostima. Tako da u svakodnevnim situacijama kada nešto mora da se uradi ili kada je to neophodno, iako znamo da nas niko ne primorava, tada koristimo "must", kao što vidimo u primeru:

You must stop your car at a stop sign. - obavezno je, znaš da moraš da staneš.

Koristimo ga I kada iskazujemo logične zaključke, kada smo na osnovu dokaza sigurni u nešto.

It has rained all day, it must be very wet outside. - mora da je mokro napolju, pošto znamo da je padala kiša celi dan.

Međutim, ako želimo da kažemo da je nešto zabranjeno I ne sme da se radi koristimo njegov odričan oblik "must not" ili skraćeno "mustn't". Dakle "must" ili na srpskom "morati" nema značenje "ne morati" u svom odričnom obliku, već "ne smeti" I na to treba da obratimo posebnu pažnju.

You mustn't play with fire - Ne smeš da se igraš vatrom, nije dozvoljeno, a ne "ne moraš".

"Must" se obično koristi u potvrdnim rečenicama, retko u upitnim, a u odričnim, kao što smo videli, u sasvim drugom značenju. On se takođe koristi samo u sadašnjosti, dok ga za oblike prošlosti I budućnosti već moramo zameniti sa "have to".

I must study more.

I had to study more.

I will have to study more.

HAVE TO

Za razliku od "must", "have to" koristimo kada je reč o nametnutoj obavezi koja ne zavisi od naše volje, već se od nas nešto zahteva ili je regulisano nekim pravilima ili zakonima.

She had to work hard yesterday.

U ovom primeru primećujemo da se "have to" ne ponaša kao modalni glagol, već ima svoje oblike u prošlosti, sadašnjosti I budućnosti. Čak I kada se koristi u sadašnjosti, moramo da obratimo pažnju na treće lice jednine kada ovaj glagol glasi "has to".

She has to get home before midnight.

Odrični oblik "don't have to", označava da nešto nije obavezno, ali da je svakako moguće ako ima potrebe za tim.

You don't have to arrive before 8.

U neformalnom govoru, "have to" I "must" često se koriste na isti način, bez posebne razlike. Ipak potrebno je da poznajemo pravila, da bismo što ispravnije koristili engleski jezik.