Will i Be going to

Engleski jezik poznaje nekoliko oblika koji se mogu upotrebiti kada želimo da govorimo o budućnosti. Will i be going to su neki od tih oblika. U nastavku fokusiraćemo se na osnovne razlike između ova dva glagolska oblika.

Planovi, namere i odluke

Will se upotrebljava kada želimo da izrazimo ponudu, nameru ili odluku donetu u trenutku govora. S druge strane, be going to koristimo da izrazimo budući plan, nameru ili odluku koja je doneta pre trenutka govora. Međutim, kada su u pitanju formalne konverzacije, za isticanje budućih događaja oko čijih detalja već postoji dogovor/određeni detalji, upotrebićemo will.

• I will pick her up at nine o’clock. (odluka u trenutku govora)
• I am going to collect them at 8 pm. (odluka pre trenutka govora, već odlučeno)
• The meeting will begin at 2 pm. (poslovni događaj – formalna situacija)

Činjenice i predviđanja

Will se najčešće koristi u formi pomoćnog glagola kako bi se prikazalo buduće vreme. Može da izražava predviđanja ili činjenice. Nazivamo ga i Future Simple.

• She will be away for two weeks.

Kada ga upotrebimo za predviđanja, to je onda više zasnovano na mišljenju nego činjenici. Pogledajte primer:

• Shall I ask Dad? No, he won’t want to be disturbed.

Be going to može da izrazi predviđanje, posebno ako je to zasnovano na nekoj trenutnoj činjenici, kada imamo dokaz da će se nešto dogoditi.

• What is wrong with him? It looks like he is going to faint.

Obećanje i odbijanje

Will možemo upotrebiti kada dajemo obećanje nekom ili kada odbijamo da nešto uradimo. Sledeći primer ukazuje na obe mogućnosti.

• I will help your brother, but I won’t lend him any money.

Predlozi i zahtevi/molbe

Pored will, postoji i oblik shall koji se koristi za davanje predloga, a može se koristiti samo u prvom licu jednine i množine, dok se will koristi za druga lica. Kada je reč o zahtevu, upotrebićemo will.

• Shall we go out tonight? (predlog)
• Will you open the window, please? (zahtev)

Will i be going to možemo koristiti sa malom razlikom u značenju u glavnoj if-rečenici (if- clause) kada kažemo da je nešto (često nešto negativno) uslovljeno nečim drugim:

• If you are not careful, you will/are going to fall.

Kada budući događaj ne zavisi od radnje u if-rečenici, upotrebićemo be going to, a ne will. Ovo je često u govornom engleskom jeziku.

•  I’m going to open a bottle of juice, if you want some. (= I’m going to open a bottle of juice. Do you want some?)
• I will open a bottle of juice if you want some. (= If you say you want some, I will open it.)

Takođe, upotrebićemo will kada imamo situaciju u kojoj je jedna stvar logična posledica neke druge:

• If you don’t pay the fees, you won’t be able to travel.

Na kraju, pogledajmo kako to sve izgleda prikazano u tabeli: